Ispovijed

confession, conversation, priestPo sakramentu pomirenja ili ispovijedi Bog preko svećenika oprašta sve učinjene grijehe koje iskreno ispovjedimo. Za ovaj sakrament imamo tri naziva: sakrament pomirenja – pomirujemo se s Bogom, s ljudima i sa samima sobom; sakrament ispovijedi – ispovijedamo i pred svećenikom, službenikom Crkve, Bogu priznajemo grijehe; sakrament pokore – izvršavamo pokoru za grijehe koje smo počinili. Da bi sakrament bio cjelovit i potpun trebaju biti uključena sva tri značenja sakramenta. Isus je ustanovio ovaj sakrament kad se poslije uskrsnuća ukazao svojim učenicima i rekao im: “Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, kojima zadržite, zadržani su im.” (Mt 20,22). Ispovijed je nenadomjestivo čišćenje duše i duhovnog mira po kojem se čovjeku opraštaju grijesi, a samim time biva ojačan u borbi protiv grijeha, daje mu duhovnu slobodu, jača vjeru, potiče na unutarnju promjenu i djela milosrđa. Da bi se dobro i plodonosno ispovjedili potrebno je sljedeće: – ispitati savjest – iskreno se pokajati za grijehe – čvrsto odlučiti da više nećemo griješiti – iskreno ispovjediti sve grijehe – izvršiti zadanu pokoru Sam čin ispovijedi sastoji se od dva dijela: priznavanja grijeha u kojem se čovjek djelovanjem Duha Svetoga obraća i priznaje grijehe i svećenikovo odrješenje koji u Kristovo ime podjeljuje oproštenje i određuje način zadovoljštine, tj. pokore za grijehe.

Mogućnost za ispovijed
  • pola sata prije sv. mise kroz tjedan (nedjeljom nema ispovijed)
  • prema unaprijed dogovorenom terminu.
Ispit savjesti
Ispit savjesti  - prema "10 Božjih zapovijedi"

 1. Bog je na prvom mjestu

  • Nastojim li pronaći svaki dan vrijeme za molitvu? (makar ujutro i navečer)
  • Molim li se svaki dan?
  • Jesam li praznovjeran/praznovjerna, pa više polažem vjeru u neke srećonoše nego u Boga ?
  • Jesam li zanijekao da sam katolik ?

 

2. Božje ime je sveto

  • Upotrebljavam li Božje ime uvijek na pravi način?
  • Psujem li?
  • Govorim li o svetim stvarima na prikladan način ?

 

3. Božji dan je svet

  • Idem li na svetu Misu nedjeljom i na druge zapovjedne blagdane?
  • Sudjelujem li na sv. Misi (pjevanjem, odgovaranjem, slušanjem)?
  • Da li sam propustio misu zbog moje krivnje ?
  • Ponašam li se u crkvi pristojno i s poštovanjem?

 

4. Poštuj oca i majku

  • Slušam li roditelje?
  • Poštujem li ih?
  • Jesam li bio poslušan i poštovao svoje učitelje, svećenike, trenere, i druge ljude s autoritetom?
  • Jesam li bio dobar prema svojoj braći i sestrama, prijateljima, učenicima u razredu?

 

5. Ne ubij

  • Jesam li se tukao s njima?
  • Jesam li nekoga vrijeđao riječima?
  • Jesam li govorio loše o drugima?
  • Jesam li izmišljao loše stvari o drugima

 

6. Čistoća

  • Jesu li uvijek moje misli, riječi i dijela bili iskreni i dobronamjerni?
  • Jesam li uvijek bio pažljiv i razmislio o onome što ću reći i napraviti?
  • Jesam li se uvijek ponašao pristojno?
  • Jesam li lijen ?

 

7. Ne ukradi

  • Jesam li uzeo nešto što ne priprada meni?
  • Jesam li vratio posuđenu stvar?
  • Jesam li vratio stvar koju sam pronašao?
  • Ako sam nešto razbio ili slomio što nije moje, jesam li pokušao to popraviti?
  • Jesam li prepisivao u školi?
  • Jesam li se hvalio tuđim radom i predstavljao ga kao svoj?

 

8. Ne laži

  • Jesam li govorio ili ponavljao nešto negativno o nekom drugom, što nije bilo nužno reći?
  • Jesam li uvijek bio iskren ?
  • Jesam li prešutio nešto što sam trebao reći?
  • Jesam li uvijek govorio istinu?

 

9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga

  • Dozvoljavam li da moji roditelji imaju vremena malo i za sebe, ili želim da stalno ja budem u središtu pozornosti?
  • Naljutim li se kad moram dijeliti nešto sa svojim prijateljima?
  • Postoje li djeca s kojim ne pričam ili se ne želim igrati?

 

10. Ne poželi tuđe stvari

  • Jesam li zadovoljan sa onim što posjedujem?
  • Da li se uvijek odnosim na pravi način prema svojim stvarima?
  • Jesam li bio ljubomoran i zavidan drugome na onome što oni imaju a ja nemam?
  • Jesam li zahvalan za ono što mi drugi poklone?
 
Ispit savjesti  - prema molitvi "Oče naš"

Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje

  • Mislim li o Bogu svaki dan?
  • Molim li se redovno Bogu, makar ujutro i navečer?
  • Slušam li pažljivo sv. Misu?

 

Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji

  • Jesam li dobar/dobra prema drugima?
  • Činim li ono što bi Isus želio da učinim?
  • Dijelim li rado s drugima?
  • Pomažem li u obiteljskim poslovima?
  • Poštujem li svoje nastavnike i kolege iz razreda?

 

Kruh naš svagdašnji daj nam danas

  • Sjetim li se reći „Hvala“?
  • Jesam li nekad pohlepan/pohlepna?
  • Cijenim li stvari koje imam?
  • Jesam li nekad pokušao nešto uništiti kako bih dobio/dobila novo?
  • Uzimam li stvari koje nisu moje, bez dopuštenja?

 

Oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo drugima

  • Kažem li drugima oprosti kad sam im nešto loše učinio/učinila?
  • Opraštam li kad je netko nešto loše učinio meni?
  • Pomažem li rješavanju problema i svađe među prijateljima, ili ih potičem na svađu?
  • Govorim li loše o ljudima koji su me povrijedili?

 

Izbavi nas od zla, i ne uvedi nas u napast

  • Poštujem li fair-play u sportu i igrama?
  • Prepisujem li u školi?
  • Govorim li istinu?
  • Pružam li dobar primjer drugima?
  • Dopuštam li drugima da me nagovore da učinim stvari koje ne?
Papa o sakramentu pomirenja

Sakramenti – Vidljivi znakovi, nevidljiva Milost

 

Ako oslabi iskustvo Boga, nestaje i osjećaj za grijeh – to je stvarnost koja se u današnje vrijeme osjeća vrlo raširenom, upozorio Benedikt XVI. Vatikan, (IKA) –
Potrebno se vratiti u ispovjedaonicu, mjesto na kojemu se slavi sakrament pomirenja, ali i mjesto na kojemu valja češće “boraviti” da bi vjernik pronašao milosrđe, savjet i utjehu, i da bi osjetio da ga Bog voli i razumije, istaknuo je 11. ožujka papa Benedikt XVI. primajući svećenike, sudionike tečaja o sudištu koje ocjenjuje unutarnji vidik ljudskih djela, koji je organizirala Apostolska pokorničarna. Papa ih je potaknuo da ljepotu i veličinu Gospodinove dobrote pokažu današnjim ljudima koje stavlja na kušnju relativizam koji zamračuje savjesti.
Ako oslabi iskustvo Boga, nestaje i osjećaj za grijeh – to je stvarnost koja se u današnje vrijeme osjeća vrlo raširenom. Ali, ako se ljudima pruži pomoć u susretu s Bogom kao dijalogu spasenja s dobrim Ocem koji ih ljubi, obraćenje srca tada vodi do drukčijega načina života i do odricanja od zla. Glavni posrednik i sredstvo za taj susret su svećenik i sakrament pomirenja. Na tim je mislima Sveti Otac razvio svoje razmišljanje pred stručnjacima i svećenicima koji su sudjelovali na spomenutome godišnjem skupu Apostolske pokorničarne.
 
“Kriza” sakramenta pokore, o kojoj se često govori, traži objašnjenje prije svega od svećenika i njihove velike odgovornosti u odgoju Božjega naroda za radikalne zahtjeve evanđelja, napomenuo je Papa. Taj sakrament osobito od njih traži da se velikodušno posvete slušanju sakramentalnih ispovijedi te da hrabro vode stado kako se ono ne bi prilagodilo mentalitetu ovoga svijeta, nego da zna donositi i odluke koje idu protiv struje, izbjegavajući nagodbe ili kompromise.
 
Ti su kompromisi tipični za sadašnji kulturno okruženje koje je obilježeno hedonističkim i relativističkim mentalitetom koji želi ukloniti Boga s obzora života, koji ne podupire stjecanje jasne slike o uporišnim vrednotama te ne pomaže u razabiranju dobra od zla i razvijanju ispravnoga osjećaja za grijeh. Ne smijemo, naime, zaboraviti da između slabljenja iskustva Boga i gubitka osjećaja za grijeh postoji neka vrsta zatvorenoga kruga, upozorio je Papa.
 
Svećenikov se lik treba isticati u opreci s tim osobnim i zajedničkim zastranjenjima, istaknuo je Papa te kao uzor na kojemu se valja nadahnjivati istaknuo sv. Ivana Mariju Vianneyja, od kojega se može naučiti neiscrpno pouzdanje u sakrament pokore, te ojačati sposobnosti koje su bit svećeništva, odnosno duh molitve, evanđeosko siromaštvo, osobni i intimni odnos s Kristom, i slavljenje mise, ali i snažna osobna pokornička dimenzija. Svijest o vlastitim ograničenjima i potreba pribjegavanja Božjemu milosrđu radi oprosta, radi obraćenja srca, te kako bismo bili poduprti na putu svetosti, temeljni su u životu svećenika. Samo onaj tko je prvi osjetio veličinu Božjega milosrđa, može biti njegov uvjereni navjestitelj i prenositelj. Za to je važno, pojasnio je nadalje Papa, da svećenik ima stalnu asketsku vježbu obogaćenu zajedništvom s Bogom, te da se posveti neprestanome dopunjavanju u učenju moralne teologije i humanističkih znanosti. U slobodnim uvjetima u kojima je danas moguće vršiti svećeničku službu, svećenici svoj odgovor na poziv trebaju živjeti na “uzvišen način”, jer samo onaj tko svakoga dana postaje živa i jasna prisutnost Gospodina, može kod vjernika pobuditi osjećaj za grijeh, ohrabriti ih i pomoći u rađanju želje za Božjim oprostom, poručio je Benedikt XVI.