U ponedjeljak, 31. ožujka održan je korizmeni susret za starije osobe u Hrvatskom centru. Po uobičajenom rasporedu, i ovog zadnjeg ponedjeljka nas oko četrdesetak umirovljenika družili smo se uz molitvu, pjesmu, razgovor i kavu. Moliva je satkana u sedam postaja križnoga puta kojeg vam ovdje donosimo:
KRIŽNI PUT ZA STARIJE OSOBE
Pjesma: Stala plačuć
PRVA POSTAJA: OSUDA
Mi smo često kroz život bili osuđivani i neshvaćeni. Ostavili su nas naši najbliži, djeca, poslodavci, radne kolege, poznanici… I danas su mnogi od nas osuđeni na samoću i odbačenost. Mnogi su se od nas udaljili jer većina ljudi je nerado sa starijima i nemoćnima. Neki su nas kroz život hvalili i divili nam se, a sada su nam okrenuli leđa. To je samo spoznaja da se na ljude nikada ne možemo potpuno osloniti. Sigurni i nezaboravni oslonac samo si Ti, Bože. Tvoj križ i osuda na muku nas oslobađaju od ljudskih očekivanja na koja se uzalud oslanjamo. To nas saznanje poziva da se oslonimo samo na tebe, Isuse.
Zato, osloni se na mene, tvoga Gospodina i ne boj se! Tvoja osuda su vrata k meni. Kad si sa mnom nitko ti više ne može suditi niti te osuđivati.
Gospodine, nepravedno su me osuđivali i čitav život nosim teret križa. Sada pred tebe stavljam sve situacije u kojima sam zbog bolesti, nesreće ili bilo koje druge okolnosti bila u tako teškoj situaciji.
DRUGA POSTAJA: PAD
Prošlo je mnogo godina u našim životima. Često smo padali i nismo znali ni mogli dalje. To su bile situacije kad nismo nalazili nikakvo riješenje – nadilazilo je naše znanje i snage. To su bile bolesti koje nisu prolazile. To su bili sukobi koji bi se razbuktali. To je bila tuđina u kojoj nas se je znalo iskorištavati i nedovoljno vrednovati.
Dragi Isuse, puno smo toga teškog proživjeli i izdržali. Evo sad se prisjećam brojnih teških trenutaka i kažem: Isuse, pogledaj kroza sve što sam morao proći. Sada te, Isuse, pitam: Zašto si ti padao? – Padao sam jer sam se htio pridružiti tebi koji padaš zbog nemoći, starosti, iscrpljenosti i bolesti. Padaš jer nemaš nikoga za pomoć. Nemaš nikog osim svoje boli. Padao sam jer želim biti tvoj prijatelj i povesti te u zajednicu mojih prijatelja.
Gospodine, hvala ti za ovu utjehu, hvala i za vjeru u tebe i tvoju pomoć koja me održala sve do sada.
TREĆA POSTAJA: SUSRET S MAJKOM
Na svom teškom križnom putu, Isuse, ti susrećeš svoju majku. U tvojoj gorkoj muci pogled tvoje Majke olakšao ti je nositi drvo križa i sva poniženja na tvom putu do Kalvarije. Sve ove drage osobe ovdje su isto žene, majke koje su pružale pomoć i svojim životom svjedočile svojoj djeci. Ali, kad se je tvoj pogled, Isuse, susreo s pogledom tvoje Majke – mač boli vam je prolazio kroz srce. Svaka majka isto nosi bol i križ života. Nitko ne može tako hrabro nositi križ kao majka. Kad nas pritišće križ i muka, tada vapimo: Majko moja! Marijo, Majko naša, predajemo ti sve vapaje našeg srca, svoju čežnju za utjehom i ljubavlju, svoju potrebu za zaštitom i sigurnošću. Marijo i mi trebamo nečije ruke da nas drže i nečije uho da nas posluša. Da, dijete, znam da te netko treba ohrabriti. Vjeruj i znaj da je moja Majka s tobom – prati te i tješi.
Hvala ti!
ČETVRTA POSTAJA: POMOĆ ŠIMUNA
Isuse, ti si iznemogao na svom križnom putu i potrebna ti je pomoć. Budući da se nije našao nitko da ti dragovoljno priskoči u pomoć, prisilili su Šimuna. On ga je nosio na silu jer su ga prisilili. Danas se, silom prilika, moraju osnivati razne socijalne usatnove jer su naši stariji uglavnom zanemareni, napušteni i zaboravljeni. U tim ustanovama ima i ljudi koji rade svoj posao iz čiste ljubavi i potpuno predanog srca. Ali, nađe se i onih koji to čine preko volje, onih koji su slični Šimunu koji je nosio križ jer je morao. Ljubav se ne može kupiti novcem. Ona je slobodno darivanje sebe samih drugima – bližnjima. Ljubav prema Bogu i bližnjemu su nerazdvojive. Zato društvene, privatne i socijalne ustanove trebaju biti prožete kršćnaskom ljubavlju koja služi drugima. Šimun je barem bio na Kristovom križnom putu i fizički je pomagao. Međutim danas mnogi stoje sa strane, posve skrštenih ruku. Pitam se, čemu se mogu nadati ti „dobri“ kršćani koji samo prolaze kroz život i samo gledaju toliku bijedu i nevolju svoga bližnjega.
Ovog trenutka, molim te, Gospodine, potakni sve koji sebično promatraju Tebe koji trpiš u tolikim nevoljnicima i patnicima.
PETA POSTAJA: VERONIKA
Razmatranjem ove postaje nalazimo se pred Isusom i hrabrom ženom Veronikom. Ona je toliko bila hrabra, bez straha, iako je mogla imati problema, jer su je okružili Isusovi neprijatelji i mučitelji. U to doba nije bilo foto-kamera koje bi snimile Isusov križni put. Dakle, nemamo originalne fotografije, ali imamo živu sliku Isusa u tolikim patnicima i siromasima, prezrenima i odbačenima. Promatramo li život Majke Tereze, ona je bila Veronika koja Isusu pruža rubac u tolikim bijednima, starijima, nemoćnima i patnicima. I ovdje među nama ima dobrih Veronika koje nas bodre, okupljaju, slušaju, dvore, pomažu nam, prihvaćaju nas i ohrabruju.
Gospodine, hvala za sve te drage Veronike na koje se možemo osloniti u bilo kojoj potrebi. Zauzvrat će nam Isus ostaviti svoj u rubac utisnuti lik, koji nas ohrabruje: Ne bojte se, svjedočite za mene pred svim ljudima.
ŠESTA POSTAJA: RAZAPINJANJE
Današnji ljudi su oholi i vrlo sebični, i da bi tu svoju oholost opravdali spremni su pribiti na križ i svoje najbliže. Ostavljaju ih same ili ih smještaju u staračke domove. Zbog svoje nemoći, bolesti i ograničenosti oni se ne bune, iako su prikovani za svoj krevet ili na nekim od pomagala. Sve što im je potrebno, lijekove, hranu i svu njegu dobivaju od zaposlenika koje financiraju vaša djeca ili neka od ustanova socijalne skrbi.
Ja, vaš Isus, kažem vam: I ja sam isto prikovan na križ kako bi oslobodio sve one koji su vas ostavili. Oni su okovani i zarobljeni raznim ovisnostima – alkoholom, pohlepom, indiferentnošću, lagodnim životom, životom bez žrtve, ljubavi i osjećaja. Molite za njih da iziđu iz grijeha i da se obrate.
Budi blagoslovljen, Isuse, jer nisi samo prisutan pod našim križevima nego i sam visiš na križu ovdje među nama – za sve nas.
SEDMA POSTAJA: SMRT
Isus visi na križu, doživljava najveće muke. Što je sve tada doživljavao, nikad to nećemo shvatiti, niti u potpunosti doživjeti. Takva muka se i danas ponavlja i neprestano odjekuje iz bolnica, staračkih domova i svih čekaonica za umiranje. U smrtnoj tjeskobi traže pomoć od ljudi koji ih ne čuju i koji mirno prolaze ili žure za svojim poslom u svojoj sebičnosti, bježeći od onih kojima je u tim trenucima smrtne tjeskobe i osamljenosti najviše potrebna upravo njihova prisutnost. Isus umire okružen tolikim mnoštvom, a ipak tako osamljen. I danas se u tolikom mnoštvu ponavlja ista slika. Umire se u samoći, napuštenosti i zaboravljenosti od sviju.
Gospodine, gledam vlastitoj smrti u oči. Uzimam svoj križ jer to je križ koji mi daje Otac. Smrt će me osloboditi i ti ćeš me, Isuse, naći. Hvala ti!
Pjesma: Ja se kajem
Završna molitva
Gospodine, hvala ti za milost koju si nam udijelio po ovoj pobožnosti. Umnoži nam vjerom da svojim radom i ljubavlju svjedočimo ono što jesmo i da svojim svjedočanstvom i druge potičemo na tu ljubav prema svakom bolesniku i nemoćniku. Neka ova ljubav odstrani svaki egoizam kako bi se u potpunosti družili, međusobno pomagali i radovali s najpotrebnijima. Samo tako bi nam život bio posvema ispunjen ljubavlju u pružanju pomoći, jer to je jedini smisao naših života – biti tu za druge.
