U suradnji s agencijom “Smisao života” iz Zagreba, naša je župa organizirala hodočašće u Rim za ovogodišnje krizmanike, njihove roditelje te nekolicinu naših župljana. Ovo, inače tradicionalno hodočašće naših krizmanika, ove je godine bilo utoliko posebnije jer je papa Franjo 2025. godinu proglasio jubilejskom svetom godinom u kojoj se prolazeći kroz sveta vrata pojedinih crkava, katedrala i bazilika mogu dobiti velike milosti.
Budući je Zagrebačka nadbiskupija istovremeno organizirala nacionalno hodočašće za sve Hrvate, bili smo od 5. – 11. listopada dio velikog zajedništva desetak tisuća Hrvata.
Naše hodočašće je započelo 5. listopada u večernjim satima. Na putu prema Rimu posjetili smo gradić Orvieto, čija je najveća znamenitost romaničko-gotička katedrala Santa Maria Assunta u kojoj je pohranjen i izložen laneni korporal s mrljama krvi (euharistijsko čudo nakon kojeg je davne 1264. godine papa Urban IV. ustanovio blagdan Tijelova). Dolaskom u Vječni Grad najprije smo se smjestili u hotel u kojem je u kapelici naš župnik fra Petar Komljenović predvodio sv. misu. Sljedeći dan hodočašća započeli smo posjetom bazilici sv. Ivana Lateranskog, „Majci i glavi svih crkava u Rimu i na cijelom svijetu“ te službenom sjedištu rimskog biskupa (pape). Ondje smo prošli kroz više od 2000 godina stara Sveta vrata te imali priliku vidjeti dio drvenog stola koji se prema tradiciji koristio tijekom Posljednje večere. Nakon molitve smo se uspeli Svetim stubama, stubama kojima se sam Isus uspinjao na suđenje prema Pilatu na dan svoje muke, a koje je 326. godine iz Jeruzalema u Rima dala prenijeti sv. Elena (sv. Jelena Križarica), majka rimskog cara Konstantina. Popevši se, razgledali smo baziliku sv. Križa Jeruzalemskog poznatu po sačuvanim relikvijama Kristove muke (križ, čavao, dio trnove krune te jedna od rijetkih kopija Torinskog platna).
Put smo potom nastavili prema Vatikanu posjetivši baziliku sv. Petra, najveću baziliku na cijelome svijetu. Ondje smo na Trgu sv. Petra imali priliku vidjeti i pozdraviti Svetog Oca papu Lava XIV. koji je okupljeno mnoštvo hrvatskih hodočasnika srdačno pozdravio i blagoslovio na hrvatskom jeziku. Zajedničku sv. misu potom je za sve hodočasnike predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. U svojoj propovijedi nadbiskup je naglasio dvostruku radost okupljenih hodočasnika: mogućnost prolaska kroz Sveta vrata, kao znaka Božjeg milosrđa koji poziva na obraćenje i obnovu vjere u ovoj jubilejskoj crkvenoj godini te proslavu naše velike nacionalne obljetnice – 1100 godina od utemeljenja Hrvatskoga kraljevstva i održavanja splitskih crkvenih sabora. Između ostalog istaknuo je da su ovi događaji oblikovali hrvatsko crkveno i nacionalno biće ta da kao takvi nisu samo uspomena na prošlost, nego su i ohrabrenje za budućnost koja je pred nama. Također je naglasio da hrvatski narod ovim hodočašćem želi učvrstiti vjernost prema Kristu, Petrovoj Stolici i Mariji te da u svijetu koji je često nesiguran i zbunjen želimo ostati narod koji vjeruje, koji ljubi i koji zna da se prava sloboda nalazi u Kristu, pravo jedinstvo u Petrovoj Stolici te pravo utočište u Mariji, našoj Majci i Kraljici.
Tijekom hodočašća posjetili smo još baziliku sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), u kojoj se, pored drugih sedam papa, nalazi i posljednje počivalište pape Franje. U ovoj bazilici, nazvanoj još i bazilika Gospe Snježne, čuvaju se važne relikvije poput betlehemskih jaslica, sv. Mateja i sv. Jeronima te prva marijanska ikona (Salus Populi Romani) koju je, prema predaji, naslikao sv. Luka. U njezinoj podzemnoj kapelici je slavljena i prva božićna sv. misa. U neposrednoj blizini bazilike nalazi se monumentalni Kolosej, istaknuti primjer rimske antičke arhitekture, ali i važan spomenik mučeništva prvih kršćana.
U poslijepodnevnim satima slavili smo u bazilici sv. Ambrozija i sv. Karla Boromejskog zajedničku sv. misu s ostalim hrvatskim vjernicima, a koju je i ovaj put predvodio mons. Kutleša uz kardinala Josipa Bozanića i pomoćnog biskupa zagrebačkog Ivana Šaška te našeg župnika fra Petra Komljenovića i ostale svećenike koji su sudjelovali na nacionalnom hodočašću. Biskup Šaško je u propovijedi govorio o nadi koja se nalazi u središtu proslave jubileja, a koja je nedjeljiva od vjere i ljubavi. Također je podsjetio na važnost 8. listopada, dana na koji se spominjemo neovisnosti naše hrvatske države koja je ostvarena ljubavlju, žrtvama i mučeništvom njezinih ljudi koji su u sebi nosili nadu koja nadilazi prolaznost. Neovisnost i sloboda su stoljećima bile dio nadanja našeg naroda, naglasio je biskup, te pozvao vjernike da mole kako ne bi, a poglavito naši mladi odustali od domovine, od nade za Hrvatsku.
Posebno vrijeme izdvojili smo za posjet bazilici sv. Petra u kojoj se nalazi Michelangelova Pieta, grob pape sv. Ivana Pavla II., velikog štovatelja hrvatskog naroda te grob pape Benedikta XVI. i grob samog sv. Petra (nalazi se ispod glavnog oltara). Također smo imali veliku milost i ovdje proći kroz veličanstvena Sveta vrata koja se otvaraju svakih 25 godina.
Izvan Rima smo obišli benediktinski samostan Montecassino (izgrađen na visini od 516 metara) poznat po sv. Benediktu i njegovoj sestri sv. Skolastici koji su ondje i pokopani te jednu od najpoznatijih antičkih cesta, Apijevu cestu (Via Appia). U njezinoj blizini nalazi se mjesto na kojem je mučeničkom smrću umro sv. Pavao. Na kraju puta kojim je sv. Pavao hodao nalazi se mala crkva koja prikazuje mučeništvo i smrt sv. Petra i sv. Pavla. Posjetivši katakombe sv. Kalista u kojima se nalaze grobovi ranih kršćana, imali smo mogućnost vidjeti podzemne tunele koji se prostiru na više katova te dosežu dubinu do 20 metara i duljinu do 20 kilometara. Među njima se nalazi i kripta sv. Cecilije koja je do smrti hrabro svjedočila svoju kršćansku vjeru. Potom smo na otvorenom, na tom svetom mjestu, slavili zajedničku sv. misu s još jednom župom iz Hrvatske.
Rimski dio našeg hodočasničkog puta zaokružili smo posjetom bazilici sv. Pavla izvan zidina i grobu sv. Pavla kod kojeg smo se pomolili, posjetom bazilici sv. Marije od nebeskog oltara u kojoj se nalazi grob bl. Katarine Kosače- Kotromanić te posjetom crkvi Presvetog Imena Isusova u kojoj se nalazi grob sv. Ignacija Lojolskog. Na putu do staroga grada vidjeli smo i znamenite rimske spomenike Vittoriano (Oltar domovine) te svjetski poznatu Fontanu di Trevi.
Na povratku u Frankfurt posjetili smo još Firencu i gotičku katedralu Gospe od Cvijeća.
Svojim smo kućama, hvala Bogu, sretno stigli 12. listopada u ranojutarnjim satima.
Veliko hvala prije svega našem župniku fra Petru koji je, iako umoran, vodio sv. mise, objašnjavao nam o rimskim znamenitostima (jedno je vrijeme živio i studirao u Rimu), vodio nas u molitvama, brinuo o svemu te se trudio da svi što više naučimo, duhovno se obogatimo i primimo što više milosti u jubilejskoj svetoj godini. Veliko hvala i našoj s. Filipi, koja nas je pratila i podupirala, brinula o svemu na svakom koraku te molitvama i prigodnim pjevanjem uljepšavala naše hodočašće.
Zahvalu upućujemo i svim ostalima koji su bili dio ovog hodočašća, od voditeljice gđe Nade Lodete, vozača autobusa do naših krizmanika i njihovih roditelja.
Hvala i dragome Bogu na milostima i predivnom toplom vremenu.
Unatoč tome što smo se s hodočašća vratili podosta umorni, biti dio hrvatskog nacionalnog hodočašća tijekom svete jubilejske godine bila je svima iznimna radost što dodatno potvrđuju prekrasni i iskreni dojmovi svega viđenog i doživljenog te novosklopljena prijateljstva i poznanstva.
