U našem hrvatskom narodu, kao i u mnogim europskim krajevima, blagdan svete Lucije povezan je s lijepim i simboličnim običajem sijanja božićne pšenice. Pšenica, koja raste do Božića, nosi u sebi duboku poruku: ona je znak života, plodnosti i tihe nade da će nadolazeća godina biti blagoslovljena.
Pšenica se sije u skromne posudice, potom se zalijeva i njeguje. Dok iz zemlje izbijaju prvi, nježni izdanci, srce se raduje – kao da u toj zelenoj niti već osjećamo dolazak svjetla. Kada zazeleni, ukrasi se vrpcom hrvatske trobojnice koja je povezuje u skladnu cjelinu i podsjeća na dom, vjeru i zahvalnost. Na Badnju večer pšenica se uravna, ukrasi, u nju se utisnu svijeće i stavlja se na blagdanski stol. Ondje ostaje sve do Bogojavljenja – kao tiha molitva i svjedočanstvo da je Kristovo svjetlo došlo u naš dom.
Ovaj jednostavan običaj krije duboku duhovnost. Uči nas strpljenju – jer pšenica raste polako, a mi je promatramo s nadom. Uči nas brizi – jer je treba paziti i zalijevati. I uči nas povjerenju u Božju providnost – jer rast dolazi iz Božje ruke.
U mnogim krajevima pjevalo se:
„Sveta Luce, daj nam svjetla u kuće.“
Njezin se blagdan oduvijek povezuje sa svjetlom. U Skandinaviji djevojke odijevaju bijele haljine i nose krunu sa svijećama: svjetlost koja prodire kroz zimsku tamu znak je nade, radosti i Kristova dolaska. I u našim domovima pšenica s vrpcama i svijećama nosi istu poruku. Ona nije samo ukras. To je mali, živi znak Evanđelja na našem stolu – znak da nas Bog posjećuje, da se rađa novi život i da u svaku tamu ulazi svjetlost.
Očuvanje ove tradicije postaje još ljepše kada je povezano s dobrotom i ljubavlju. Sijući i njegujući pšenicu, naš Franjevački svjetovni red (OFS) ne čuva samo običaje, nego gradi zajedništvo: da Božić donese radost svima – onima koji daruju i onima koji primaju.
Neka svaka posijana pšenica bude blagoslov za naš dom, i ujedno zrno dobrote za one kojima je najpotrebnije.
Pšenicu možete nabaviti poslije zornice u petak, subotu i u nedjelju 21. 12. 2025., prije i poslije svetih misa.
